Kuća od lave - Filmovi | Art-kino Croatia

Leão, imigrant sa Zelenortskih Otoka i zidar u Lisabonu, padne sa skele u duboku komu. Organizira se njegov povratak u domovinu. Mariana, medicinska sestra koja želi promijeniti svoje okruženje, svojevoljno ga ondje prati. Kada dođe, ništa nije nalik njenim očekivanjima. Čini se kako nitko nije ondje da Leãoa dočeka ili da se uopće za njega brine. Mariana čeka da ga netko uzme pod svoje i čeka da se on probudi. Sve se više približava misterioznoj zajednici oko vulkana Fogo; avantura počinje...

Toliko sam te sanjao,

Toliko često hodao, toliko često pričao s tobom,

Toliko volio tvoju sjenu.

Ništa ostalo od tebe mi nije.

Ništa ostalo od mene osim sjene

među sjenama,

Bića stotinu puta sjenovitijeg od sjene,

Sjenovitog bića što dolazi,

i dolazi ponovno, u tvom osunčanom životu.

Robert Desnos, Posljednja pjesma (Koncentracijski logor Terezin, svibanj 1945.)

Casa de lava počinje nekoliko puta. Uvodni kadrovi vulkanske erupcije – posuđeni iz filma zvanog A ‘Erupção do Vulcão da Ilha do Fogo’ kojeg je Costi pribavio geograf Orlando Riberio – nameću svijest o predljudskom, čistu negostoljubivost. Sljedeća sekvenca je serija krupnih planova žena što stoje na krševitom tlu. Žene u nešto gledaju, ali Costa ni u jednom trenutku ne potvrđuje da se te žene nalaze na jednom te istom mjestu ili da su okrenute u istom smjeru – orijentacije bez orijentacije. Neke će od tih žena (jer možda to još i nisu) biti likovi u filmu na isti način na koji su ljudi u Juventude em marcha ili No quarto da Vanda likovi u tim filmovima: kvazi-stvarni, kvazi-fiktivni i bez čvrstog uporišta u bilo kojoj strani te nepostojeće granice. (...) Svi su ti likovi prognanici; svaka pozicija koju zauzmu provizorna je. “Nisu čak ni mrtvi ovdje spokojni.” (Chris Fujiwara, The Mystery of Origins)

Costini ljudi često su bestjelesni, zombiji, nikad sasvim ovdje. Jacques Tourneur, ne Straub. Uči li Costa svoje glumce da ne misle, ne kane, da ne budu jedno sa svojim tijelom? Vermeerovi ljudi ili ljudi Straubovih dominiraju njihovim prostorom; Costini su samo u prolazu. Casa de lava slijed je krasnih plesova dubine kadra i prvog plana, puteni balet ljubavnika okrenutih leđa – figura, čak i kad su ondje lica. (Tag Gallagher, Straub Anti-Straub)

(preveo Bartol Babić Vukmir)