Sinopsis
Iza žice, dokumentarni film hrvatsko-slovensko-talijanske koprodukcije, progovara o koncentracionom logoru za civilne zatočenike u Gonarsu, u Udinskoj provinciji.
U Gonarsu, iza stare talijansko-austrijske granice, od proljeća 1942. do rujna 1943. godine aktivan je bio jedan od koncetracionih logora za civilne zatočenike.
Impresije događanja dokumentirane su crtežima djece i slikara koji su bili zatvoreni. Riječi svjedoka, tadašnje djece, vraćaju sjećanja na fizičke i psihičke patnje. Glad, žeđ i hladnoća kao dodatak gubitku identiteta i ljudskog dostojanstva.
Danas su betonski zahodi u polju kukuruza jedini vidljivi trag tog koncentracionog logora, a 1973. godine Općina Gonars sagradila je memorijalni grob.
Djetinjstvo je možda jedino vrijeme kada je čovjek potpuno slobodan i bezbrižan. No, iskustva iz tog razdoblja obilježe ga za čitav život. Dokumentarac Iza žice otkriva još neobjavljenu priču o skupini djece koja su preživjela jedan od talijanskih koncentracijskih logora Drugog svjetskog rata, u koje su odvođeni stanovnici slovenskih i hrvatskih sela, a u kojima je tisuće ljudi umrlo od gladi.Što za dijete znači pritvor, oduzimanje slobode, vode i hrane? Kako je to biti svjedokom smrti stotine ljudi, uključujući i roditelje i bliske rođake? Kakve su traume s kojima protagonisti takvog oskrvnutog djetinjstva moraju živjeti?Iza žice prati tadašnju djecu na njihovom putu u sjećanje.Njihova sjećanja potkrijepljena su crtežima i tekstovima koje su stvorili kada su pušteni iz logora. Njihove misli, zamrznute u vremenu, isprepletene su s njihovim današnjim mislima, sedamdeset godina kasnije. Protagonisti razmišljaju o svojim traumama, o svim onim nevidljivim ožiljcima koje nose tijekom svog života. Njihove tekstove iz tog vremena čitaju današnji školarci, slušaju sjećanja svjedoka i postavljaju pitanja, dječje naivna i iskrena, crtajući potom svoje impresije o onome što su čuli. Pokušavaju shvatiti pojam ukradenog djetinjstva.. Prikupljeni iskazi su mnogo više od živog spomenika jednoj od najvećih strahota 20. stoljeća. Oni su dirljive priče pojedinaca koji su našli snage i okrenuli novu stranicu u životu. Ali, također su i podsjetnik na stravičnu nepravednost patnji nanesenih onima koji su nabespomoćniji, djeci.
