Idu dani - Filmovi | Art-kino Croatia

Priča o čovjeku kojem svijet oko njega ne dopušta da živi svoj mali jednostavni život...

Nedeljko Dragić (o autoru):
Već prvi filmovi kojima je Dragić ostvario zapažen uspjeh, Krotitelj divljih konja (1966.) i Možda Diogen (1967.), napuštaju formulu animirane karikature njegovog prvijenca i umjesto jasne strukture gega, prepuštaju naraciju nizanju metaforičkih asocijacija. Njima pak slijedi niz jednominutnih eksperimenata i vježbi. Dragićevi filmovi jedan za drugim postaju sve razigraniji, što kulminira možda i najuspjelijim primjerima Idu dani (1970.) i Dnevnik (1974.), filmovima začudno raskošne animacije, krcatim inteligentnim opažanjima i geg minijaturama. Za razliku od većine prethodnika iz Zagreb filma, koji su nastojali nekoliko dobrih ideja razvući na što duže trajanje i tako opravdati financijske zahtjeve filma, u ovom trenutku Dragićev jedini problem je kako ugurati sve što želi prikazati u nekoliko raspoloživih minuta trajanja. Svakako vrhunac recepcije njegovog djela nominacija je za nagradu Oscar koju je zaradio film Tup-tup 1972. Po mnogima zakašnjeli pokušaj da se ispravi propust dvije godine ranije, kad se Idu dani činio kao vjerojatni pobjednik, samo da je prijavljen.Filmovi pak iz osamdesetih godina, Dan kad sam prestao pušiti (1982.) i Slike iz sjećanja (1989.) nisu privukli posebnu pažnju publike i festivalskih žirija, iako su sadržavali većinu prepoznatljivih Dragićevih motiva.Tome je uslijedio samoodabrani dvadesetogodišnji prebjeg u Njemačku, uzrokovan razočaranjem političkim prilikama na Balkanu i potragom za uređenijim i stabilnijim društvom. Za to vrijeme, Dragić se uglavnom bavi prosvjetnim radom i komercijalnom animacijom.Trenutno Nedeljko Dragić opet radi u Zagreb filmu na serijalu jednominutnih filmova pod zajedničkim nazivom Rudijev leksikon.