El Topo - Filmovi | Art-kino Croatia

Revolveraš u crnoj koži El Topo (Alejandro Jodorowsky) i njegov nagi sin (Brontis Jodorowsky) jašu pustinjom te dolaze u pogranični grad čije je stanovništvo masakrirala vojska izvjesnog Pukovnika (David Silva). Nakon što je istog kastrirao i sina ostavio na skrb franjevačkoj misiji, El Topo nastavlja pustinjski put u društvu Pukovnikove žene (Jacqueline Luis). Kako bi zadobio njezinu ljubav, ona pred njega stavlja izazov: moraš pronaći četiri Velika strijelca i ubiti ih. Na putu im se pridruži žena u crnom (Paula Romo), a kada po izvršenju zadatka El Topo doživi duhovni slom, ona ga izaziva na dvoboj i odlazi sa svojim 'plijenom' – njegovom ženom. Ostavljenog da umre, El Topa pronalazi grupa 'obespravljenih', odnosi ga sa sobom u sklonište i pomaže mu da se ponovno rodi.

Kazališni redatelj, stripaš, estetski provokator, profesionalni avangardist, paničar, guru, tarot-majstor i psihomagičar Alejandro Jodorowsky, ujedno je i neosporni mag neukrotive kinematografije, što je dokazao već svojim prvim dugometražnim filmom Fando i Lys (1968), rađenom prema istoimenom dramskom predlošku Fernanda Arrabala, koji je u Meksiku izazvao skandal, no važnija je činjenica kako je njime Jodorowsky otvorio put za novi projekt, magično-psihodelični vestern El Topo, koji je od početka svog prikazivanja u ponoćnom terminu kina Elgin postao prava kontrakulturna senzacija (teško je pobrojati sve fanove, no neki od njih su bili John Lennon, Yoko Ono, Peter Fonda i Denis Hopper), a naslovni lik autentični junak te generacije mladih opčinjenih radikalnim iskustvima. Mješavina špageti-vesterna, duhovne potrage i filma osvete, a sve skupa prožeto simbolima i referencama u rasponu od kanonskih i gnostičkih biblijskih tekstova preko Kabale i Yi Jinga do zoroastrizma i zen budizma, plus šamanizam, Gurđijev i druge okultne prakse, film je po pitanju zeitgeista pogodio savršeni trenutak, no neizbježno izazvao i suprotne reakcije zbog eksplicitnog prikaza nasilja koje se najčešće iščitavalo kao samom sebi svrhom (eksploatacija), izostavljajući pritom iz vida očiti utjecaj artaudovske filozofske misli o svrsi kazališta na Jodorowskog, odnosno teatra okrutnosti, poimanje umjetnosti na kojoj je autorova praksa i stasala.