Egzil - Filmovi | Art-kino Croatia

«Egzil» je meditacija o odsutnosti – unutarnjoj, geografskoj i političkoj. «Egzil» je pokušaj objašnjenja dječaka koji je živio u Demokratskoj Kampućiji i čovjeka koji on postaje. Rithy Panh razumije svoj subjekt, i sam je doživio težinu egzila bježeći od Crvenih Kmera.

Slika koja nedostaje bila je pokušaj naseljavanja brisanog prostora, popunjavanja manjka vizualne građe u četverogodišnjem razdoblju crvenokmerskog režima, odnosno premošćivanja jaza između onog što su milijuni iskusili, a o čemu nije ostavljen nikakav trag. Da bi kompenzirao nedostatak bilo kakvog arhivskog materijala, Panh se odlučio u okviru stabilne narativne strukture animirati glinene figurice. U Egzilu, filmu koji slijedi, nema više potrebe za tim; novi materijal zahtijeva novu formu. Ovaj se put Panh spušta na osobnu razinu: raskorak između revolucionarnih ideala koji sliče poetskim uzletima i surove stvarnosti obiljžene terorom uprizoruje se na filmskom setu uz sudjelovanje glumca. Istina režima ispričana je uz pomoć predmeta iz obiteljskog arhiva – metonimijskih detalja koji se daju povezati sa žrtvama, s pokojnicima.

Egzil je filmski esej koji se upisuje u tradiciju definiranu klasicima Resnaisa i Markera. Kao takav, misaoniji je i apstraktniji od svog prethodnika. Izgovoreni citati Maoa, Robespierrea i ostalih revolucionarnih ideloga jukstaponirani su slikama oskudice, bijede i nasilja. Svaki kadar pokušava misliti kako raskorak između redateljevih razmišljanja koje dijele desetljeća, tako i jaz između onog što je revolucija obećala i onog što je donijela.

Panh je uspio izaći iz vlastite sjene.