Boja nara - Filmovi | Art-kino Croatia

Harutjun Sajadjan, poznatiji kao Sajat-Nova, bio je za života poznati ašug/ašik (rapsod), hvaljen zbog svoje muzičke umješnosti i poezije kojom su dominirale svjetovne teme i motivi, bivajući u kasnijem razdoblju prepoznat kao svojevrsni reformator dotadašnjeg pjesništva na području Kavkaza (sačuvani su njegovi stihovi na azerskom, gruzijskom i armenskom jeziku). Malo se zna o životu ovog lutaoca, osim da je bio kratko vrijeme glazbenik i pjesnik na dvoru gruzijskog kralja Iraklija II., s kojeg je morao ne svojom voljom otići, da se je zaredio i postao svećenik Armenske apostolske crkve te da je u manastiru Haghpat od strane perzijskih vojnika ubijen. Danas se Sajat-Nova smatra velikanom armenske, ali i gruzijske, književnosti.

Kako bi dočarao razdoblje u kojem je pjesnik stvarao, Paradžanov se odlučio svoju fascinaciju ovim autorom prikazati postupkom obrnutim od onih uobičajenih za biografske filmove: umjesto da teži prizorima iz života pjesnikova, on je pjesnikov život prikazao očima njegove umjetnosti, kao i kroz kavkasku tradiciju i folklor, stvarajući pjesničke slike podjednako inspirirane kršćanskom i islamskom kulturom i simbolikom, crpeći inspiraciju kako iz bizantskih ikona i mozaika, tako i iz perzijskih minijatura i tapiserija, gradeći glazbenu podlogu na spojevima obaju tradicija. Inače, film je organiziran po poglavljima, zaokruženima prologom i epilogom, a prizori su sastavljeni od živih slika (tableaux vivant) inspiriranih pojedinim pjesnikovim životnim etapama – inicijacija knjigom, pjesnikovanje, zaređenje, osvještavanje smrtnosti, odlazak iz manastira – kojima pak dominiraju 'skrivene veze i odnosi' značenja povezanih Paradžanovljevim iskustvenim nervom.

Film je po izlasku imao ograničenu distribuciju u Armenskoj Sovjetskoj Republici, a nakon montažnih intervencija redatelja S. J. Jutkjeviča – koji je izmijenio međunaslove radi razumljivosti za širu publiku te redoslijed scena pojedinih poglavlja, zbog čega danas postoje dvije verzije filma – i u ostatku SSSR-a. Također, zbog činjenice kako se ne radi o 'biografskom' prikazu pjesnikova života, film je prema zahtjevu samog producenta, odnosno Armenfilma, preimenovan u Boja nara.