Subversive Festival 2019

Bez krova i zakona

Sans toit ni loi / Vagabond, Francuska, 1985., 105 min.

Bez krova i zakona

Sinopsis

Usred ogoljenog i krutog zimskog krajolika ruralne Francuske pratimo krivudavu putanju Mone, beskućnice kompleksnog i proturječnog karaktera. Mona preživljava na otpadcima i prolaznim susretima s potpunim strancima. Početak je kraj – film otvara scena u kojoj otkrivamo njezino mrtvo tijelo u jarku. Zatim kroz niz analepsa i intervjua s ljudima koji su stupili s njom u kontakt slijedi rekonstrukcija posljednjih dana njezina života.

Monin portret načinjen je isključivo od onog što ljudi koje je srela kažu o njoj. Sama Mona jedva progovara. Njezinu tišinu možemo shvatiti kao način otpora. (nije li Duras rekla kako je svijet žene autističan). Mona intrigira, uznemiruje i izaziva gađenje kod ljudi koje susreće. Njezino prljavo, skitničko stanje utjelovljuje potpuno odbacivanje draži ženstvenosti i društvenih norma. Njezino tijelo utjelovljenje je zazornosti kako ga je pet godina prije nastanka ovog filma definirala Julija Kristeva u svojem djelu Moći užasa. Ogled o zazornosti. Varda ne pokušava prikazati Monu tako da s njom simpatiziramo – ona je neposlušna i prepredena kad mora biti, spremna učiniti sve samo da uz što manje napora prođe kroz dan. Bez ikakvih vidljivih planova ili svrhe, Mona napušta ljubavnike i prijatelje, povezujući se s ljudima samo da bi ih kasnije bezrazložno odbacila. Ledena neba, vjetar koji nosi pepeljasti pijesak i smrznuta polja žita reflektiraju hladan, sumoran i bešćutan svijet čije margine Mona nastanjuje.

Ovaj beskompromisno transgresivan film odlikuje jedinstveni feministički senzibilitet. Prekarnost Monine egzistencije daleko je od arhetipa slobodoumnog i romantičnog lutalice (je li takav način skitnje isključivo rezerviran za muškarce?) a proizlazi iz njezine autsajderske pozicije kao žene u seksističkom društvu. Posljednji je to u nizu filmova u kojima Varda iskazuje interes za isključene i marginalizirane.  Varda nam pokazuje koliko je opasan i kratkog vijeka nedefinirani prostor koji njezina anti-junakinja zauzima uslijed svojeg distanciranja od društvenih očekivanja vezanih uz spol i klasu. Kako jedan od sugovornika cinično zaključuje: “Dokazujući da je beskorisna, ona pomaže sustavu koji odbacuje.”


Festivali i nagrade

César Awards, Francuska 1986 - Najbolja glumica (Sandrine Bonnaire) / Francuski sindikat filmskih kritičara - Najbolji film / Los Angeles Film Critics Association Awards 1986 - Najbolja glumica (Bonnaire) i Najbolji strani film / Sant Jordi Awards 1987 - Najbolja strana glumica (Bonnaire) / Venice Film Festival 1985 - Nagrada FIPRESCI, Zlatni Lav i OCIC;

Redatelj

Agnès Varda


Postoje bar dvije zanimljivosti koje se vežu uz ovu autoricu i njen ulazak u sineastički → više

Agnès Varda

U sklopu

Ray & Liz

Ray & Liz

Ujedinjeno Kraljevstvo, 2018., Režija: Richard Billingham, igrani

Cléo od 5 do 7

Cléo od 5 do 7

Cléo de 5 à 7, Francuska / Italija, 1962., Režija: Agnès Varda, igrani

Jedna pjeva, druga ne

Jedna pjeva, druga ne

L'Une chante, l'autre pas, Venezuela / Francuska / Belgija / Sovjetski savez, 1977., Režija: Agnès Varda, igrani

Free Solo

21:30 Ljetno Art-kino

Free Solo

Režija: Jimmy Chin, Elizabeth Chai Vasarhelyi, Sjedinjene Američke Države, 2018.
dokumentarni 100 min.