L'année dernière à Marienbad, Francuska / Italija, 1961., režija: Alain Resnais, igrani
Nadrealni film sa strukturom koja više sliči snu nego klasično zamišljenoj priči, propituje temu sjećanja, istine i stvarnosti. U velikom, bogato uređenu hotelu, nalik palači, privlačni neznanac prilazi ženi tvrdeći da se znaju otprije. Štoviše, → više
How to Survive a Plague, SAD, 2012., režija: David France, dokumentarni
Kako preživjeti pošast je priča o dvije koalicije — ACT UP i TAG (Treatment Action Group)— čiji je aktivizam i inovativan pristup preokrenuo AIDS iz smrtne presude u status s kojim se može živjeti. Unatoč → više
Bestiaire, Kanada / Francuska, 2012., režija: Denis Côté, dokumentarni
Ljudi / životinje: prateći ritam izmjene sezona - gledaju se međusobno. Beštijarij se razotrkiva poput filma slikovnice o obostranom promatranjanju, o posebnoj percepciji. Kontemplacija stabilne neravnoteže, gubitaka, mirnoće i neopisivih elemenata... Avet životinje u kavezu progoni → više
Nos jours, absolument, doivent être illuminés, Francuska, 2012., režija: Jean-Gabriel Périot, dokumentarni
Dana, 28. svibnja 2011. Orléans, mitsko mjesto rođenja Francuske, pozornica je neobičnog koncerta zatvorenika čija su publika slučajni prolaznici. → više
Gegenwart, Njemačka, 2012., režija: Thomas Heise, dokumentarni
U slikama, bez riječi, pratimo što se događa s nama. Gegenwart prati zamarajući radni dan, između Badnjaka i Nove godine, u malom krematoriju koji radi 24 sata 7 dana u tjednu. Ovo malo poduzeće garantira da će → više
L'Après-midi près du tombeau de Falconetti, Francuska, 2012., režija: Oleg Tcherny, igrani
Poslijepodne na grobu Falconetti, 10-minutni je crno-bijeli portret 70-godišnjeg francuskog redatelja Jean-Marie Strauba, koji je radio filmove sa svojom pokojnom suprugom Daniele Huillet. → više
Recuerdos de una mañana, Južna Koreja / Francuska, 2011., režija: José Luis Guerín, dokumentarni
Jedno jutro, 21. siječnja 2008. godine, violinist koji je živio u Guerínovom susjedstvu počinio je samoubojstvo. Skočio je gol sa svog prozora. Jedino što je redatelj znao o njemu je da je nedavno pripremao prijevod Goetheovog → više
À perdre la raison, Begija, 2012., režija: Joachim Lafosse, igrani
Što preostaje kad vas izlude ljubav, obitelj i Europa? – Ne mnogo, samo najdrastičnija rješenja. Mrak-film! → više
Après mai, Francuska, 2012., režija: Olivier Assayas, igrani
Pariz, 1968. godina.. kako i međunarodni naslov slovi 'nešto je u zraku', a to je miris revolucije. Après mai (Nakon svibnja), djelomično i biografska Assayasova drama, prati odrastanje i buđenje savjesti 18-godišnjeg Gillesa koji je, osim → više
