početnaprogramfestivali

Filmske mutacije: 11. festival nevidljivog filma

Filmske mutacije: 11. festival nevidljivog filma stižu u Art-kino u četvrtak, 18. te petak 19. siječnja.

Prvi je dan na repertoaru izvanredan film Duh košnice nakon kojeg će se održati razgovor s Víctorom Ericeom i gostima Filmskih mutacija.

Program Filmske mutacije: 11. festival nevidljivog filma u Art-kino stiže u suradnji s Umjetničkom organizacijom Film Protufilm. 

Raspored programa:

četvrtak, 18.1.

18:00 ANA, TRI MINUTE (Ana, tres minutos), režija: Víctor Erice; Japan, 2011., 3 min. / DUH KOŠNICE (El espíritu de la colmena), režija: Víctor Erice, uloge: Fernando Fernán Gómez, Teresa Gimpera, Ana Torrent; Španjolska, 1973., 97 min. - drama / fantazija

  • Nakon filma održat će se panel razgovor s Victorom Ericeom, Bradom Stevensom, Charlesom Bossonom, Iris Elezi, Thomasom Logorecijem, Tanjom Vrvilo te Draganom Rubešom u ulozi moderatora / govorni jezik: engleski

21:00 DVOSTRUKI ASFALT (Two-Lane Blacktop), režija: Monte Hellman, uloge: James Taylor, Warren Oates, Laurie Bird; 1971., 102 min. - drama

petak, 19.1.

18:00 LINIJA ŽIVOTA (Alumbramiento), režija: Víctor Erice; 2002., 11 min.  / JUG (El sur), režija: Víctor Erice; uloge: Omero Antonutti, Sonsoles Aranguren, Icíar Bollaín; 1983., 95 min. – drama / romantični

20:00 CESTA KOJA NE VODI NIGDJE (Road to Nowhere), režija: Monte Hellman, uloge: Tygh Runyan, Dominique Swain, Shannyn Sossamon; 2010., 121 min. – romantični / triler

Više:

U fokusu jedanaestog izdanja Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, pod naslovom REFLEKSIJE ZA BUDUĆNOST dvosmjerna je refleksija autorskog filma Montea Hellmana i Víctora Ericea te u pohvalu Hellmanovim iznenadnim filmskim linijama bijega, neočekivano skretanje u nepoznati nam arhiv albanskog filma.

Naime, sam Monte Hellman nadahnuo je razmišljanje o povezivanju ovih triju mutacijskih linija svojim tekstom iz 1995. godine o misterijama Duha košnice (1973.) Víctora Ericea, jednom od slavnih filmova gotovo bez refleksije kojem se Hellman neprestano vraća, pa tako i u spiralnoj Cesti za nigdje (2010.), kako kaže, svojem prvom filmu. Također, kada smo planirali njegov dolazak u Zagreb spomenuo je bliskost s filmom Svijet (2014.) i albanskim redateljima i povjesničarima Iris Elezi i Thomasom Logorecijem, suosnivačima Albanskog filmskog projekta. Iris Elezi je upravo imenovana ravnateljicom Albanskog državnog filmskog arhiva te će u kustoskom programu s Logorecijem Slike opsade: Albanski zaboravljeni film podijeliti s nama filmsko iskustvo koje tek treba otkriti s filmovima čije 35-mm kopije nikada nisu prikazivane izvan Albanije. Svoje filmove će predstaviti i ugledni redatelj Fatmir Koçi Rijeku koja ne umire (Balada metaka,1989.) i prvu projekciju 35-mm kopije Zemlja orlova (2007.), fascinantni found-footage iz trezora Albanskog državnog filmskog arhiva, filmsko svjedočanstvo turbulentne albanske povijesti uz esejističku naraciju pisca Ismaila Kadarea, koji je producirala Donika Bardha.

Umjetnički iznimno vrijedan, cjeloviti filmski opus Víctora Ericea gledat ćemo uz razgovore s autorom i njegova predavanja, ali naš je pokretač Monte Hellman morao odgoditi svoj dolazak. Pokazat ćemo šest njegovih filmova uz kustosku i filmološku podršku Brada Stevensa te filmskog estetičara i glazbenika Charlesa Bossona. Brad Stevens, autor briljantne knjige o Hellmanovu radu, održat će predavanje Film marginalnosti prije prikazivanja filma Dvostruki asfalt (1973.) u kinu Europa u Zagrebu. Stevensonovo predavanje govori o neodvojivosti Hellmanove radikalne suprotstavljenosti vrijednostima američke kulture zbog koje je morao prihvatiti rubnost (u svim oblicima) od rubne distribucije njegovih filmova. Iz produkcije Rogera Cormana prikazat ćemo Hellmanove rane dekonstrukcije vesterna u autorskoj suradnji s Jackom Nickolsonom Jahanje kroz uragan i Pucnjavu iz 1966. te Borca pijetlovima iz 1973. godine, još jednog filma o svjetovima unutar našeg vlastitog svijeta.

U filmskoj povijesti kratkih karijera poput one Jeana Vigoa, ova dvojica filmskih umjetnika slučaj su dugih filmskih poetologija, ali i filmografija s dugim elipsama zbog nemogućnosti snimanja svojih filmova, dvosmjernog makadama kako je Ivan Martinac preveo Hellmanov egzistencijalistički film ceste u svojoj Filmskoj teci. Početna misao za dovođenje u odnos i povezivanje ideja ovogodišnjih Filmskih mutacija nastala je sa željom supostavljanja stalnih beketovskih refleksija u materijalističkoj estetici Montea Hellmana i komplementarog rastvorenog doživljaja fizičke zbiljskosti Víctora Ericea. Iz Hellmanova teksta o Duhu košnice otkrivamo neke od inherentnih sklonosti filma “koji polako razotkriva svoje tajne… tajnovitom i misterioznom radu, zaokupljenim najvećim misterijama: stvaranjem i smrću” te “moći filma da zaposjedne naše snove i pobudi naše spoznaje i strahove.”

Ericeov film Duh košnice rekreira zrcaljenja tajne prvog filmskog iskustva, a njegove se zaustavljene ceste račvaju svakim novim gledanjem. Priziva Noć lovca (1955.), jedini režijski rad Charlesa Laughtona, koji je potaknuo jednu od najljepših filmskih knjiga 93 minutna teksta (prema konceptu filmologa Volkera Pantenburga i Michaela Bautea), 93 dvokartična (minutna) teksta 93 autora i autorica o svojoj minuti filma. Pišući o filmu Hellman citira misao Jeana Cocteaua o umjetničkom predmetu koji mora biti takvog oblika da ljudi ne znaju kako ga uhvatiti. Film nas zajedno s Hellmanovim tekstom vraća prvom pitanju iz knjige Miram Hansen Film i iskustvo o udaljenoj estetici fotografije i filma Kracauera, Benjamina, Adorna: kako pokrenuti živu misao koja nije povijesno aktualna, a to je i temeljno nastojanje Filmskih mutacija.

Zvučna selekcija Ericea i Hellmana počinje 18. siječnja 2018. u Art-kinu Croatia u Rijeci s filmovima koji uvijek iznova oduševljavaju Duh košnice (1973.) i Dvostruki asfalt (1971.), koji su nastali u istom razdoblju, ali su svoju suvremenost rascijepili u više vremena, unijeli u vrijeme neku bitnu nehomogenost, Agambenovim riječima.

“… suvremen nije samo onaj koji, percipirajući mrak sadašnjosti, dokučuje odlučno svjetlo; suvremen je također onaj koji je, razdjeljujući i interpolirajući vrijeme, kadar transformirati ga i postaviti u odnos s drugim vremenima, čitati povijest na način koji prethodno nije bio poznat, citirati prema nužnosti koja nipošto ne proishodi iz njegove samovolje, nego iz nužnosti na koju on ne može ne odgovoriti. Kao da ona nevidljiva svjetlost, koja je mrak sadašnjosti, projicira svoju sjenu na prošlost, a ona, dotaknuta tim snopom sjene, stječe sposobnost odgovaranja na tminu onoga sada.” 

Upravo je filmski medij svjedočio o tom usložnjavanju, međupozicijama slika i filmova te paralelizmu raznorodnih tendencija. Poznata nam je misao Ante Peterlića: usporedno postoje djela koja zrače duhom i vrlo udaljenih povijesnih razdoblja, pa je sinkronijsko rasprostiranje filma začudno široko i raznorodnih kvaliteta.

Šestodnevni program u Zagrebu odvija se 19. i 20. siječnja u Muzeju suvremene umjetnosti, a od 21. do 24. siječnja u kinu Europa. Program počinje panel-razgovorom s Víctorom Ericeom 19. siječnja 2018. u 19 sati u Muzeju suvremene umjetnosti te raritetnom projekcijom Korespondencije, razmjene video-pisama između Víctora Ericea i Abbasa Kiarostamija. Njihovih deset video-pisama nastalo je uz stvaranje izložbe o korespondencijama dvojice umjetnika, koji su znali da će pisma biti dijelom konačnog postava. Prvo pismo snimio je Víctor Erice u Madridu 22. travnja 2005. u vrtu slikara Antonija Lópeza, na mjestu gdje je petnaest godina ranije snimao Sunce dunje. Ericeovo pismo je ostavilo snažan emotivni dojam na Kiarostamija koji je prvi odgovor poslao 5. rujna 2005. iz Teherana uvodnim riječima: “Nije lako napisati pismo Víctoru Ericeu. Poderao sam dva koja sam ti ranije napisao.”

 

Između projekcija odvijat će se razgovori s Víctorom Ericeom, filmašima i arhivistima Iris Elezi i Thomasom Logorecijem te Fatmirom Koçijem, filmolozima Bradom Stevensom i Charlesom Bossonom te domaćim filmolozima koje će moderirati Tanja Vrvilo. Pozivamo vas na masterclass Víctora Ericea i razgovore s impresivnim autorom nakon filmova, uvodno predavanje Brada Stevensa o filmovima Montea Hellmana te izlaganja Iris Elezi i Thomasa Logorecija uz razgovore o albanskom filmskom iskustvu.

Konačno, 20. siječnja 2018. u Muzeju suvremene umjetnosti otvorit ćemo iscrpan filmski esej u formi video instalacije za šest ekrana iz sobe za montažu Haruna Farockija i Antje Ehmann Proždirati ili letjeti (2008.), dekonstrukciju tragičnih muških junaka u filmu. Naslov počiva na tumačenju filmologa Helmuta Färbera o radu s filmskim slikama: neki seciraju ptice da bi ih jeli, a neki da bi vidjeli kako lete. Ova zvučna atrakcija iz Farockijeva kabineta za ispitivanje odnosa među slikama gostovat će u stalnom postavu muzeja - Zbirke u pokretu do 28. veljače 2018. Program se odvija u sklopu Serija za invizibilno kino, a nastavit ćemo ga s Antje Ehmann i Institutom Harun Farocki tijekom veljače.

Iz gustog kinoprograma ovogodišnjih Filmskih mutacija izdvajamo filmove Montea Hellmana: Jahanje kroz uragan 1966., Pucnjava 1966., Dvostruki asfalt 1971., Borac pijetlovima 1974., Iguana 1988., Stanleyjeva djevojka 2006., Cesta za nigdje 2010.; filmove Víctora Ericea: Duh košnice 1973., Jug 1983., Sunce dunje 1992., Životna linija 2002., Grimizna smrt, 2006., Víctor Erice - Abbas Kiarostami: Korespondencija 2005. – 2007., Ana, tri minute, 2011., Razbijeni prozori, 2012.; program Iris Elezi i Thomasa Logorecija: Rijeka koja ne umire (Balada metaka),1989., Fatmir Koçi, Flamur Koçi; Nevjesta i policijski sat, 1976., Ibrahim Muça, Kristaq Mitro; Bijele ceste, 1974., Victor Gjika; Patrijarh, 1972., Muharrem Fejzo, Fehmi Hoshafi; Tomka i njegovi prijatelji, 1977., Xanfise Keko; Svijet, 2014., Iris Elezi, Thomas Logoreci, Zemlja orlova, 2007., Fatmir Koçi, producentica Donika Bardha).

Posebno najavljujemo filmski projekt Naomi Kawase: 3.11 SENSE OF HOME FILMS nastao nakon prirodne i nuklearne katastrofe 11. ožujka 2011. u japanskoj regiji Tohoku i Fukushimi, a koji čine filmovi u trajanju tri minute i jedanaest sekundi povezavši osjećajem doma furusato dvadeset i jednog autora i autoricu. To su Víctor Erice, Naomi Kawase, Jia Zhang-Ke, Kaori Momoi, Apichatpong Weerasethakul, Leslie Kee, Isaki Lacuesta, Joon-ho Bong, Zhao Ye, Toyoko Yamasaki, Pedro Gonzalez-Rubio, Ariel Rotter, Mohd Naguib Razak, Wisut Ponnimit, So Yong Kim, Jonas Mekas, Catherine Cadou, Patti Smith – Steven Sebring, Takushi Nishinaka, Shunji Dodo, Kazuhiro Soda. Ovim radom filmske umjetničke zajednice zatvaramo jedanaesto izdanje Filmskih mutacija i najavljujemo filmski i galerijski program Naomi Kawase i njezin dolazak na dvanaeste Filmske mutacije, u siječnju 2019. godine.

Filmske mutacije: festival nevidljivog filma, filmološki projekt o politikama filmskog kustostva pokrenula je 2007. godine filmologinja i izvođačica Tanja Vrvilo s grupom utjecajnih filmologa i kustosa, autora epistolarnih eseja “Filmske mutacije: Pisma neke djece (nekoj djeci) 1960-ih” (Alexander Horwath, Nicole Brenez, Raymond Bellour, Jonathan Rosenbaum, Adrian Martin, Kent Jones). Tijekom deset izdanja festivala predstavili smo filmove bez refleksije u našoj sredini kroz programe filmskih teoretičara, filmskih autora i umjetnika od stalnih programa o japanskom nezavisnom i underground filmu (nastojeći potaknuti osnivanje studija japanskog filma i u našoj sredini, koje je bilo presudno za razvoj akademskog proučavanja filma na Zapadu), preko brojnih retrospektiva do programa koji izazivaju granice između filma i suvremene umjetnosti, poput instalacija za kino i specifične lokacije te arhivskih prisvajanja i izmještanja živih slika prošlog stoljeća.

Program Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma i Serija za invizibilno kino organizira umjetnička organizacija Film-protufilm, a ovo izdanje odvija se u partnerskoj suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti i kinom Europa u Zagrebu, Art-kinom Croatia u Rijeci, Austrijskim filmskim muzejom u Beču, Institutom Harun Farocki u Berlinu, Language Barrier Productions, Inc i Albanskim državnim filmskim arhivom u Tirani. Program su podržali Hrvatski audiovizualni centar, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba,  Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Veleposlanstvo Republike Albanije u Republici Hrvatskoj i Veleposlansvo Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj.

Prikazivanje 35-mm filmskih kopija omogućili su Austrijski filmski muzej u Beču i Albanski državni filmski arhiv u Tirani.

- Tanja Vrvilo

22.12.2017.